Oslikana spalionica u Beču (foto: https://hundertwasser.com)
U bečkoj spalionici Spittelau, koju je oslikao Friedensreich Hundertwasser, godišnje se na ekološki način preradi 250.000 tona otpada. U Kopenhagenu, s vrha CoppenHilla, najčišće spalionice otpada na svijetu, spušta se skijaška staza duga 400 metara
Piše: Marina Pavković
U pozadini recentnog kratkog ‘zastoja’ odvoza otpada u Zagrebu, a u sklopu reforme zbrinjavanja otpada u skladu s EU smjernicama kružnog gospodarenja otpadom, stoji činjenica da u Zagrebu još uvijek ne postoji odgovarajuća infrastruktura poput sortirnice i Centra za gospodarenje otpadom. S obzirom da Zagreb nema, a kako stvari stoje, niti ne namjerava graditi spalionicu otpada, zanimljivo je usporediti praksu drugih europskih metropola. Bez namjere dubljenja teme na razini specijalističkih i subspecijalističkih znanja, ipak intrigira, zbog čega grad Zagreb ne slijedi najbolje europske prakse ekoloških spalionica, koje instaliraju druge metropole. Pretvarajući, uz to, primarno funkcionalne cjeline u holističke strukture i prostorne brendove.
Uspješan hibrid tehnologije, ekologije i umjetnosti
Poput Beča, primjerice, čiji Spittelau slavi 52 godine postojanja, trećinu stanovništva grada opskrbljuje toplinskom energijom, a ujedno je i umjetničko djelo. Spalionicu je, naime, tek pošto se uvjerio da je opremljena najmodernijom tehnologijom čišćenja dima i plinova, oslikao glasoviti austrijski umjetnik i eko borac Friedensreich Hundertwasser. Pa je, od 1992. godina naovamo, Spittelau uspješan hibrid tehnologije, zaštite okoliša i umjetnosti, čija zlatna kupola dimnjaka i ‘hundertvaserovska’ fasada daju osobiti šarm građevini izvorno funkcionalne namjene. U spalionici se godišnje, na ekološki način, preradi 250.000 tona otpada, od čega toplinsku energiju dobije 60.000, a električnu 50.000 kućanstava. Godine 2009. instalirana je i stanica daljinskog hlađenja, rashladnog kapaciteta (tadašnjeg) za nešto manje od 5.000 komada pojedinačnih klima uređaja. Proširena je 2019. godine, kako bi zadovoljila potrebe šireg područja, s pretpostavkom da će kroz sljedećih 20 godina, zbog klimatskih promjena, Europi trebati rashladne energije jednako koliko i toplinske. Generalni cilj je do 2040. godine u Beču postići klimatski neutralno daljinsko grijanje bez upotrebe prirodnog plina.
Energetski srodna, a arhitektonsko-urbanistički još zanimljivija, je CoppenHill – spalionica otpada za energiju u Kopenhagenu, na čijem natječaju 2011. godine nagradu odnosi projekt arhitektonskog studija BIG (Bjarke Ingels Group). Namjera je bila, uz spalionicu/energanu u industrijskoj zoni Kopenhagena, nedaleko gradskog centra, stvoriti novi arhitektonski landmark na silueti Kopenhagena. Na krovu centra za gospodarenje otpadom (2017.), investicijski teškog oko 455 milijuna eura, ukupne površine 41.000 m2, projektirano je skijalište (2019.) kojem se prilazi dizalom uz dimnjak spalionice na visinu od 90 metara.
Kopenhagen postaje karbonski neutralan grad
CoppenHill, alias Amager Bakke, danas se smatra na svijetu najčišćom spalionicom otpada. Godišnje u čistu energiju preradi 440.000 tona otpada koji se, kroz električnu i toplinsku energiju, dalje distribuira prema 150.000 kućanstava, dok ujedno služi i kao javna infrastruktura i mjesto društvenog okupljanja. Na krovu građevine se planinari, s njezinog vrha se spušta skijaška staza duga 400 metara, a po 85 metara visokom pročelju postavljen je zid za penjanje (najviša umjetni zid za penjanje u svijetu). Za ovaj izuzetan rad dansko njujorški studio BIG- Bjarke Ingels Group je na ‘Svjetskom festivalu arhitekture’ 2021. godine osvojio nagradu ‘Svjetska zgrada godine’ u kategoriji Energija&Recikliranje. Praktično primijenivši filozofiju tvrtke i pokazavši kako ‘kroz oblik programatske alkemije kreirati arhitekturu miješanjem konvencionalnih sastojaka poput stanovanja, odmora, rada, parkiranja i kupovine”. Zvuči jednostavno – kada se zna i umije. I kada se dobije povjerenje investitora i potvrda javnosti.
CoppenHill – spalionica otpada za energiju u Kopenhagenu (foto: www.copenhill.dk)
Koristi koju postrojenje za proizvodnju energije iz otpada CoppenHill donosi Kopenhagenu su višestruke. Uz odgovorno i ekološki čisto zbrinjavanje otpada, te proizvodnju čiste energije (s ciljem da Kopenhagen do 2025. godine postane karbonski neutralan grad), arhitektonskom je kreativnošću i odgovornim projektiranjem grad dobio novi pojedinačni prostorni identitet, landmark, kojim pridonosi ukupnom konkurentnom identitetu grada na korist ne samo ekološke i ekonomske, nego i društvene održivosti. Naravno, primarno važna je visoko tehnološka obrada otpada i zdravlje stanovništva, dok su arhitektonska estetika i socijalizacija pogona dodana vrijednost i dobro došli nusprodukti.
Ne u mom dvorištu!
Hrvatska spada u rijetke EU zemlje, uz Maltu i Latviju, koje nemaju spalionicu otpada. U Francuskoj ih je preko stotinu, u Austriji desetak, u Slovačkoj dvije, dok jednu, primjerice, ima Mađarska. Slovenija za sada, također, ima samo jednu energanu za nereciklabilni otpad – Toplarnu Celje – kapaciteta termičke oporabe 30.000 tona godišnje, a koja je 70% financirana EU novcem. Pripremljena je zakonska podloga za nove koncesije za spaljivanje i energetsku oporabu otpada, jer, unatoč bio mehaničkom odvajanju i recikliranju, uvijek postoji otpad koji se ne može upotrijebiti i mora ga se odložiti ili izvesti. Zainteresirani za koncesije su Ljubljana, Maribor i Kočevje. Država će sufinancirati gradnju, a primjenjivat će se samo najbolja razina tehnologije.
U Hrvatskoj, po svemu sudeći, spalionice najvećim dijelom koči takozvani NIMBY efekt – Not In My Backyard – Ne u mom dvorištu. On je rezultat nepovjerenja u vlasti, pa i u struku, kako radi praktičnog negativnog iskustva vezano uz zbrinjavanje otpada (primjeri Marišćine i Kaštijuna koji niti nemaju spalionice) zbog neodgovarajuće razine primijenjene tehnologije ili nedostatka karika u procesu zbrinjavanja, ali se velikim dijelom temelji i na nedostatku razumljivih informacija, što opet pada na dušu vlasti i stručnjaka koji temu ne uspijevaju jasno iskomunicirati javnosti.
Dva, gore navedena, primjera spalionica u Beču i Kopenhagenu, u gusto naseljenim dijelovima grada, koje su građani prihvatili kao pozitivne brendove u susjedstvu, nalaze se u Austriji i Danskoj, zemljama niže smrtnosti zbog onečišćenog zraka nego je to slučaj u Hrvatskoj, koja je peta na listi odozgo, premda nema spalionice otpada. Obvezna primjena visoke razine tehnologije u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom, dobro prostorno planiranje i edukacija građana o rizicima i prednostima korištenja svih karika u gospodarenju otpadom, uključujući energetsku oporabu, preduvjeti su koji bi mogli i trebali pomoći građanima da donose za život najbolje odluke i da svojim razumijevanjem teme omoguće politici (ili ju prisile) na usvajanje najboljih rješenja. Zasad to nije slučaj.
Autorica je ekonomistica, doktorica arhitekture i stručnjakinja za urbani razvoj i prostorni branding
